Slavko Kolar

Breza

Izdavac:

Znanje, Zagreb 1966

Bilješka o piscu:

U ličnosti Slavka Kolara nova i suvremena hrvatska književnost dobila je prvog autentičnog i izvornog humorista.

Slavko Kolar rodio se 1891. . u Palešniku, pokraj Garešnice, a djetinjstvom je vezan za taj kraj kao i zavičaj svoje majke (Moslavina). Najpoznatija književna djela su mu dvije antologijske knjigepripovjedaka “Ili jesmo - Ili nismo” (1933) i “Mi smo za pravicu” (1936). Vrijedi spomenuti da su u tim knjigama i antologijske Kolarove pripovjetke i to: “Svoga tijela gospodar”, “Breza”, “Kriza”, “Mi smo za pravicu” i dr.

Slavko Kolar je umro 1963. g. u Zagrebu.

Bilješke tijekom citanja:

-opis nacina zivota ljudi rastuzio me

-ljuti me nepravda ucinjena Janici

-drago mi je sto je Marko na kraju shvatio svoju nesrecu

Doživljaj djela:

Ovo djelo mi se nije svidjelo. Tužno je i u meni budi ljutnju.

Tema djela:

Težak život i smrt mlade žene Janice.

Ideja djela:

Ako je netko koga volimo neizlječivo bolestan, treba mu posvetiti malo više pažnje kako poslije ne bi osijećali krivicu ako nam voljena osoba umre.

Kratak sadržaj:

Uvod i početak :

U prvom dijelu priče upoznajemo Janicu i njenog muža te ostale stanovnike sela, saznajemo da je Janica rodila dijete. Marko Labudan je zaokupljen svime, samo ne svojom ženom. Također saznajemo podosta o svakodnevici njihovog života.

Zaplet :

Kata i Mika Labudan, Janičini svekrva i svekar, tjeraju Janicu na rad neposredno nakon poroda. Uz teške poslove, njeno krhko zdravlje vremenom se sve više pogoršava dok na kraju nije više mogla iz kreveta. Nažalost, i dijete je umrlo. Marka se to nije odviše ticalo, jer je bio zaokupljen sastavljanjem nekakve patentne klopke. Želio je zadiviti svog šefa, gospodina nadšumara.

Vrhunac :

Cijelo je selo shvatilo kako Janici nema pomoći i pribojavali su se onog najgoreg. Iako su je sažaljevali, njena tragedija je većini bila samo teret. Marko i dalje nije obraćao mnogo pozornosti na nju. Na kraju je sirota Janica umrla.

Rasplet :

Janicu su pokopali, a već nakon 8 dana Marko je otišao na svadbu sina Tome Žugečića. Tamo se posvađao i potukao sa suseljanima te je uvrijeđen otišao svojoj kući. Tik pred svojim domom ugledao je Janičin lik. Zapravo, on je onako mamuran ugledao brezu koja ga je neodoljivo podsjećala na pokojnu ženu. U prvi mah ju je htio posjeći, ali mu savjest nije dopustila da na taj način iskali svoj bijes. Njegova pokojna Janica tek je tada potakla Marka na razmišljanje o tome što je učinio i izgubio.

Mjesto radnje:

Hrvatsko Zagorje

Vrijeme radnje:

Nepoznato

Likovi:

Marko Labudan je čovjek za kojeg bi se moglo reći da je bezdušan, ograničen i misli samo na sebe i vlastitu korist. Njegova se bezdušnost pokazuje u površnom i nezainteresiranom odnosu prema njegovoj ženi koja ga je istinski voljela. On se  njome oženio samo da bi podigao svoj ugled kod onih koji su Janicu doživljavali kao izuzetnu osobu.

“Neki šumar, to jest sam gospodin nadšumar, Markov šef i bog bogova, kad je vidio Janicu još kao djevojku, sav se oduševio.

- To je cura! –Rekao je on. – Vidiš li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza! Upravo kao breza! Gotovo bih rekao; otmjena pojava!…”, citat, str. 161

“Bio je Marko čovjek služben, pa tako je valjda došlo te je izabrao baš Janicu za ženu. Da ugodi g. nadšumaru i da se pogizda pred drugom gospodom!”, citat, str. 162

Njegova primitivnost i ograničenost u razmišljanju prikazana je kroz njegovo ulizivanje i nametanje bogatijima u selu i onima koji uživaju ugled u toj seoskoj sredini. Međutim, puno toga je uvjetovano njegovim odgojem, načinom života u kojem živi i time što je zapravo nemoćan i nesposoban da tu nešto promijeni. Tek ga smrt njegove Janice na kraju podsjeti koje su to istinske vrijednosti koje čovjek ima u životu.

“Lijepo ti je biti bolestan dva – tri dana, onako ko od šale, ali ležati četiri – pet tjedana na tvrdom krevetu, u neprestanoj i nepodnošljivoj žari, tako da se čovjeku pamet muti, kad utroba hoće od grčeva i boli da se iskida i izgori, e to je muka velika, jad golem! Pogotovu kad Marko kao da svega toga ne vidi. ”, citat, str. 162

“Njegov sin Marko stajao je u suši, duboko zamišljen, mučeći se sastavljanjem nove klopke za hvatanje tvoraca. Bio je to “patent”, kojim je mislio iznenaditi gospodina nadšumara, a možda steći i mnogo para.

Marko nije pačao u domaće poslove, pa se tako nije izjavio niti da dovezu daske za lijes niti protiv toga. Njemu je bilo svejedno. ”, citat, str. 163

Breza ostaje kao vječna uspomena na njegovu Janicu koju nije dovoljno cijenio i koja će ga navesti da se pokaje.

Janica se svojim izgledom razlikuje od ostalih djevojaka u selu "kao breza od bukvi". Za razliku od njih je visoka, vitka, nježna. . . Mlada se udala za Marka, ali kad je spala u bolesničku postelju i najviše ga je trebala, nije ga bilo. Na kraju je i  umrla. To se možda ne bi dogodilo da je živjela u nekoj gradskoj sredini gdje bi njenu ljepotu znali cijeniti.

 

OSOBINE                                   CITATI

tanka                                        "Tanka je ona

slabašna                            i slabašna.

visoka                                       Ali visoka

strojna                                      i strojna. "

ritmičan hod                           ". . . u njezinu hodu ima nešto ritma

elegantan hod                           možda čak i elegancije. "

plave oči                            "Oči su joj plave,

oči plavlje od neba                     plavlje od jasnoga neba,

kosa crvenkasta                 a za kosu rekoše neki da je crvenkasta,

ili zlatna                            a neki da je zlatna

ili pozlaćena                          ili pozlaćena

okruglo lišce                          Izvrsno je pristajala onom      okruglom,

bijelo lišce                         bijelom lišcu

nasmijane usnice                       i onim nasmijanim,

male usnice                               malim usnicama. "

tanana                                      "Vidiš li kako je tanana,

fina                                   fina,

kao breza                          kao breza.

otmjena                            Gotovo bih rekao: otmjena pojava!"

sretna                                       od silne sreće

ponosna                            i ponosa zadrhtala. . . "

mlada                                       ". . . poželjela je to i Janica, mlada snašica. . . "

oči prepune velike žalosti               ". . . oči su joj bile prepune velike žalosti. "

mokra                                       "Janica bi se vraćala va mokra,

prozebla                            prozebla,

prokisla do kosti                 prokisla do kosti,

plava kao šljiva                        a plava kao šljiva"

lijepi zubići                                ". . . stali sve jače cvokotati oni lijepi,

sitni zubići                         sitni zubići. "

oslabila                                     "Oslabila toliko, te već nije mogla. . . "

snebiva se od čuda                     ". . . one sa od čuda snebila,

želi ozdraviti                            ". . . u njoj je rasla silna, upravo divlja čežnja

                                        za ozdravljenjem"

zaklopljene oči                            "Ležala je sa zaklopljenim očima,

tužan pogled                               ". . . neku od njih pogledala bi tužno. . . "

nemoćna                            "Ležala je nemoćno,

kratko diše                         disala je kratko

teško diše                          i teško. . . "

leži bez riječi                         ". . . samo je Janica ležala bez riječi. . . "

nije joj do razgovora                  "Janici zadnjih dana nije bilo do razgovora

nije joj do utjehe                       ni do utjehe"

propala u bolesti                      "Začudio se koliko je u bolesti propala. "

Slavko Kolar (Palešnik pokraj Garešnice, 1. prosinca 1891. – Zagreb, 15. rujna 1963.) hrvatski književnik i filmski scenarist. U hrvatskoj je književnosti bilo realtivno malo pisaca koji su u svoja književna djela unosili elemente humora i satire kao jednog posebnog vidnog kuta sagledavanja određenih društvenih zbivanja. U 19. stoljeću bilo ih je svega nekoliko: Stanko Vraz, Ante Kovačić i Silvije Strahimir Kranjčević napisali nekoliko uspjelih satiričnih ostvarenja, dok humorističkih elemenata nalazimo povremeno u djelima Janka Jurkovića, Vilima Korajca, Augusta Šenoe i Josipa Eugena Tomića. I to je sve. Zapravo, sve do pojave Slavka Kolara (1891.-1963.) i ne možemo govoriti o nekom piscu čije bi cjelokupno književno djelo bilo prožeto isključivo kategorijama humora i satire. A upravo po toj osobini Kolar se u hrvatskoj međunarodnoj književnosti izdvaja kao posve originalna literarna pojava: iako se tematika njegovih pripovjedaka u potpunosti uklapa u one najznačajnije tijekove hrvatske književnosti tridesetih godina kada je primarnu preokupaciju pisaca zaokupila problematika sela ili provincije s naglašenim socijalnim akcentom, Kolar se od ostalih svojih suvremenika razlikuje upravo po tom svom specifičnom pristupu toj istoj tematici.

  Sumnjivo lice

     U jednoj srpskoj varoši za vreme dinastije Obrenovića vlast su obavljali korumpirani, polupismeni i nesposobni državni činovnici. Zbog pogrešnog tumačenja šifrovanog pisma  krenuli su u potragu za sumnjivim licem koje je stiglo u njihovu varoš i sa sobom donelo spise uperene protiv dinastije.

Tipični predstavnici tadašnje vlasti bili su koristoljubivi i podmitljivi poslušnici, odani dinastiji kojima su greške opraštane sve dok su izvršavali naređenja sa vrha i brinuli se za dobrobit dinastije. Oni su oko sebe skupljali ljude koji su im slični i bili su spremni da učine sve kako bi sačuvali svoj položaj. Kapetan Jerotije je bio veliki karijerista, glup i ograničen čovek koji je voleo da čita tuđa pisma. Hvatanje sumnjivog lica za  njega je bio način da obezbedi napredovanje u službi, iako to nije zasluživao, jer je bio kukavica i loš državni činovnik. Zbog svog kukavičluka nije se ni pojavio prilikom napada i hapšenja sumnjivog lica, ali nije propustio da o toj uspešnoj akciji odmah obavesti ministra, unapred se radujući višem položaju . Kapetanovi pomoćnici se nisu mnogo razlikovali od njega smog. Pisar Vića je bio ulizica, veliki karijerista, prepotentni i bezobrazni klipan koji se preko državne službe obogatio, a Žika neobrazovan čovek i velika pijanica. Ponašanje Jerotija i Viće tokom istrage, način hapšenja i saslušanje nedužnog mladića pokazuju najbolje kakva je bila vlast u tadašnjoj Srbiji. U to vreme nijedan zločin nije bio velik u odnosu na delovanje protiv dinastije, pa je tako gazdi Spasi koji je rasturao lažne dinare oproštena krivica i dozvoljeno mu je da bude svedok pri saslušanju. Saznavši ko je sumnjivo lice i kakve su njegove namere, te da je u istrazi brzopleto postupio i tako svima otkrio šta o njemu misli njegova kćerka, Jerotije je doživeo lični poraz i veliku sramotu, ali ga to nije sprečilo da učini sve kako bi zaštito sebe i ostao na vlasti. Dovoljno je bilo samo da smisli priču i optuži osobu na položaju nižem od svoga.

Daj čovek vlast i onda ćeš saznati kakav je on čovek. Nepismenost, nesposobnost, i korupcija u Obrenovićevoj Srbiji su bili presudni u podizanju optužbi i donošenju konačnih presuda.  Svako ko je želeo da se otrgne iz učmale sredine i živi svoj život drugačije nego što je to određeno krutim pravilima dinastije bio je sumnnjivo lice.

Boske, 2012.

Analiza

U komediji "Sumnjivo lice" Nušić kroz priču o sumnjivom licu i njegovom hvatanju u jednoj zabačenoj pograničnoj varošici, ismejava ondašnje društvo sa svim manama koje uočava u državnoj vlasti pod vladavinom dinastije  Obrenović .

UVOD:  U uvodu upoznajemo glavne likove i odmah uočavamo njihove glavne osobine. Jerotije Pantić, sreski kapetan voli da čita tuđa pisma. Ovog puta  u pitanju je pismo upućeno njegovoj kćeri Marici. Iz pisma Jerotije vidi da ona ima momka o čemu obaveštava svoju suprugu Anđu. Ona se sa mužem slaže oko svega, osim što je pismo otvarao bez saglasnosti njihove kćerke.

ZAPLET – Iz  Ministarstva unutrašnjih dela stiže depeša sa šifrovanom porukom. Polupismeni pisar Vića i kapetan Jerotije nekako uspevaju da odgonetnu njen sadržaj. Saznaju da se u njihovom srezu pojavilo pojavilo sumnjivo lice, koje želi da našteti ugledu dinastije. Celokupan državni aparat u maloj varošici kreće u akciju hvatanja sumnjivog lica.

KULMINACIJA (VRHUNAC)  Družina  državnih nespretnjakovića uz veliku halabuku i bez nekog većeg napora uspeva da uhapsi sumnjivo lice. Kapetan Jerotije, nadajući se napredovanju u službi, zvanično javlja Ministarstvu da je sumnjivo lice uhvaćeno i tek onda počinje sa ispitivanjem te sumnjive osobe.

PERIPETIJA (PREOKRET). Uhapšenom mladiću uzimaju lične stvari, a među njima i pismo koje je dobio od svoje devojke. Iz tog pisma otkrivaju ko je u stvari sumnjivo lice.  Bio je to Đoka, momak kapetanove kćeri. Ona je u pismu ocrnila vlastitog oca, napominjući da je starovremen i glup, kao i njegovog pisara Vića, nazivajući ga klipanom koji liči na petla. 

 RASPLET – Iz Ministarstva stiže nova depeša da je sumnjivo lice je uhvaćeno,  ali u  nekom drugom srezu. Da bi spasio sebe i svoju karijeru, Jerotije odlazi sa ćerkom i zetom Beograd, a  žrtveno jagnje  postaje niko drugi no pisar Vića, osoba lukava osoba bez imalo morala.

GLAVNI LIKOVI

Jerotije Pantić je sreski kapetan koji „nosi u sebi tragove moralnih prestupa Radeći u pošti, „zabrljao” je na poslu, jer je imao naviku da čita tuđa pisma. Očekivano je otpušten, ali odatle prelazi u policiju. Odan je dinastiji, pa mu se opraštaju sitni prekršaji. Iznad svega voli vlast i sve čini da bi napredovao u službi. Oko sebe okuplja poslušne ljude, opraštajući im protivzakonito bogaćenje. Svojim karakternim osobinama itekako je potreban državi i upravo zbog tih svojih osobina on napreduje u službi. U njegovoj ličnosti nalaze se sve osobine koje oslikavaju vlast: glupost, ograničenost, karijerizam, laž i neodgovornost.  S druge strane, umišljenost mu ne dozvoljava da shvati koliko je naivan i proziran, koliko u svojoj gluposti i ograničenosti izgleda smešan. U sprezi sa kukavičlukom, njegov lik apsolutno izaziva ismevanje, a tako i osudu.

Vića je suv i štrkljav pisarčić. „Liči na petla”, a njegov izgled u potpunosti prati njegov karakter. Njegova lukavost je nadaleko poznata, jer i Nušić kaže na jednom mestu da „ceo srez pišti na njega”. Najveštiji je u laži i spremnosti da napakosti drugima radi lične koristi.  On je beskrupulozni karijerista, koji ne bira sredstva za lično bogaćenje. Želi se oženiti kapetanovom kćerkom da bi učvrstio svoj položaj. Za njega je dinastija, kako kaže Jerotije, krava muzara i na njoj najviše zarađuje tako što bez velikog razloga hapsi ljude, a onda ih uz veliku nadoknadu oslobađa. Zledi parolu: "Zakon, to sam ja". Najbolje ga je okarakterisala Marica, rekavši da je klipan, lopov i da liči na petla.

Žika oslikava pripadnike državne aparature onog doba. Prljava je i zapuštena pijanica, uvek mamuran i bezvoljan, posao shvata na sebi svojstven način – bog i batina. Za razliku od Viće, on se zadovoljava sitnim plenom, najčešće u vidu pića i kućevnih potrepština. Apsolutno se uklapa u Nušićeve reči: „Čega se pametan stidi, time se Žika ponosi”. Po sopstvenom uverenju, on je  „ispekao nauku” pohađanjem jednog razreda više godina. Njegova neobrazovanost, samim tim i nekultura, idu pod ruku sa njegovim ponašanjem prema strankama.

Marica i Đoka su svetli likovi u ovoj komediji. U njima se vidi pobuna protiv postojećeg stanja u društvu. Oni ne podržavaju tuđe odluke i na svoj način se bore  protiv niskosti društva kome pripadaju. Oboje žele da se otrgnu iz učmale sredine, da žive svoj život, što je u to vreme odista bilo revolucionarno ponašanje.Interesantan je Maričin odnos prema svojim roditeljima, ali ako se uzmu u obzir pravila patrijarhalnog društva i položaja žene u ono doba, nije čudo da se ona bori za svoju ljubav. Uzrok njenog ponašanja nalazi se i u položaju njenog oca. Kao kapetanova kćerka, razmažena je i ispunjava svoje bez obzira na osnovna pravila ponašanja i kulture.

Sporedni likovi

Anđa, kapetanova supruga, ima epizodnu ulogu. Ne razlikuje se mnogo od svog muža i sa njim se slaže gotovo oko svega, osim oko otvaranja kćerkinih pisama. Za nju važi narodna poslovica: "Našla krpa - zakrpu"

Gazda Miladin je seljak iz Trbušnice, matori lisac i ulizica. Ne preza od toga da prevari nekoga i tako sebi obezbedi korist., računajući pri tome na korumpiranu i podmitljivu vlast.

Gazda Spasa je još jedan tipičan predstavnik mutivoda. Rastura lažne dinare. Pri tom i on računa da će se lako izvući, ako "podmaže" korumpirane činovnike. Njegovo krivično delo se opere sa par novčanica, a za policajce on je čak i pogodan kao svedok, jer njegovo delo rasturanja lažnog novca nije ništa u odsnosu na delo upereno pprotiv dinastije.

Aleksa Žunić je sreski špijun, takođe tipičan predstavnik ondašnjeg društva. Mada prilično priprost, on je "otkrio" da može profitirati na ljudskoj sklonosti ka cinkarenju.

Pisari tasa i Milisav su tu samo da smeha bude više. Oni, doduše, svojim pojavama ilustruju administrativni aparat toga doba. Iako u poodmaklim godinama, oni jedni s drugim sprdaju se poput male dece; podmeću čiode u stolice i slične stvarčice; gađaju se spisima, a u fijokama drže donji veš i čarape.

Romeo i Julija analiza lektire

BY: Harun Jusufović

Pisac: William Shakespeare
Vrsta djela: Tragedija u stihovima
Tema: iskrena, neobuzdana i bezgranična ljubav dvoje mladih čiji su roditelji u krvnoj zavadi.
Ideja:  ljubav koja se javlja u različitim vidovima. 
Mjesto radnje: radnja se zbiva u talijanskom gradu Veroni 
Vrijeme radnje: početkom 16.stoljeća.
Kratak Sadržaj:
U gradu Veroni jedne nedjelje gradom se šataju samson i grgur, Caputelijeve sluge. Tako šetajući susreću sluge suparničke obitelji Montecchi i dolazi do tučnjave i borbe s mačevima, ubrzo se u tučnjavu uključuje sve više ljudi pa čak i sami glavari zavađenih obitelji. Borbu prekida knez Scačle, koji upozorava obje zavađene obitelji da ukolimko se tako nešto ponovi kazniće ih . U tučnjavi nije sudjelovao sin Monteccelijevih Romeo. ali romeovo ponašanje u zadnje vrijeme pomalo čudno nitko nezna šta se snjim događa, noću luta šumomm, bolno uzdiše ,m izbjegava društvo. Romeovi roditelji pokušavaju saznati šta se snjim događa preko njihova rođaka a romeovog prijatelja Benvolija. Benvoli saznaje da je romeo zaljubljen u lijepu Rozalinu a ona ne mari za njega. Da bi oraspoložio romea Benvolio predlaže da odu na bal kod Capuletijevih , Romeo prihvaća pozivi odlaze na bal. Caputelijevi imaju mladu kćer koja se zove Giulietta , prekrasna djevojka prepuna života, obećaje ocu daće nastojati se svidjeti Parisu kad ga upozna na plesu. Te noći Giulietta susreće Romea , bila je to ljubav na prvi pogled, ali Tebaldo nećamk gospođe Capuleti spazi maskiranog Romea i želi se snjim odma obračunati. Nakon bala Romeo se nađe u vrtu sa Julijom u romantičnom ugođaju njih se dvoje zavjetuju na vječnu ljubav i odluče se vjenčati. franjevački redovnik fra Lovro zabrinut j ezbog njivove nagle odluke, ali pristaje da ih vjenča. Romeo koji se upravio tajno vjenčao s Julijom , susreće svoje prijatelje Mercuzija i Benvolija u svađi s Tebaldom. Tebaldo izaziva romea na dvoboj m, romeo odbija borbu i kaže da jednako voli njihovu obitelj kao svoju. No međutim Mercuzio prihvaća tebaldovu borbu , i tebaldo probode Mercuzija. zatim Romeo nasrće na Tebalda i pobjeđuje ga u borbi. Zbog tebaldovog ubojstva Romeo bježi. Julija s uzbuđenjem čeka prvu bračnu noć ali joj dadlja donosi loše vijesti da je romeo ubio tebalda te ga je knez protjerao iz grada. Stari capuleti želi da se julija odmah uda za parisa ali ona to ne želi. Julija odlazi fra Lovri da joj pomogne , on smišlja plan ada julija popije napitak od kojeg će zaspati kao mrtva na 42 sata. Za to vrijeme lovro će poslati po Romea koji se sakrio u Montavu , zatim će Romeo i Lovro skriti u grobnicu i čekati da se Julija probudi. A onda će je Romeo odvasti sa sobom kad Lovro objavi da su se vjenčali. Idućeg jutra julijeta popi napitamkm, kad je dadilja došla i vidjela mislila je da je mrtva, u kući Capuletijevih zavlada tuga, Lovro šalje poruku Romeu ali pismonoša ne uspije stići do Mantove. Baltazar Romeov sluga stiže prvi do njega i reče mui da je Julija mrtva, romeo kupuje otrov i požuri u Veronu. Ispred grobnice susreće Parisa koji ga nepušta do Julije a onda dolazi do borbe u kojoj Romeo unije Parisa. Kad romeo ugleda svoju Juliju ispije otrvov u umre pokraj nje. Fra Lovro požuri u grobnicu da čeka dok se Julija ne probudi i zatiče Romea i Parisa mrtve. Napitak prestaje djelovati i Julija se probudi , kad je vidjela da je Romeo mrtav ne želi otići iz grobnice uzima bodež i probode se. Njihova tragična smrt ujedinila je dvije zavađene obitelji. 
Opis likova: 
ROMEO MONTECCHI uman je i simpatičan mladić pun plemenitih vrlina. Njegovinajbolji prijatelji su Benvolio i Mercuzio. Na početku komada Romeo je zaslijepljenlijepom Rozalinom koja ne mari za njega.
GIULIETTA CAPULETI vrlo je mlada (ima nepunih četrnaest godina) i lijepa djevojčicakoja tijekom pet sudbonosnih dana, koliko traje radnja Shakespeareove drame,doživljava duboku promjenu. Nakon susreta s Romeom i ljubavi na prvi pogled, onase iz nevine i neiskusne djevojčice, ovisne o svojim roditeljima i dadilji, transformirau mladu ženu koja sama donosi ključne životne odluke.
BENVOLIO i MERCUZIO Romeovi su prijatelji. Oprečnih su karaktera. Benvolio jemiran i razuman mladić, dok je Mercuzio srčan i temperamentan.
TEBALDO je nećak gospođe Capuleti. Naprasit je i agresivan; isključivo ga pokrećemržnja prema članovima obitelji Montecchi.
GOSPODIN I GOSPOĐiCA PULETI daleko su od idealnih roditelja. Bogati Giuliettinotac autoritativna je osoba koja smatra da su članovi obitelji njegovo vlasništvo pa jeu kući mir sve dok Giulietta poslušno ispunjava njegove zapovijedi.
GOSPODIN I GOSPOĐA MONTECCHI brižni su Romeovi roditelji. Kada Romeo bude protjeran iz Verone, 

gospođa Montecchi umre od žalosti.
FRA LOVROdobroćudni je franjevac pun iskrene i nesebične ljubavi prema bližnjima.
GIULIETTINA DADIUAbrinula se o njoj od njezina dolaska na svijet. Njezina briga oGiulietti je iskrena i duboka. 


Harun Jusufović